5.12.13

Krist


Krist neka je u tebi.
Krist neka je pred tobom,
Krist neka je iza tebe,
Krist neka je iznad tebe,
Krist neka je ispod tebe,
Krist nek ti je s desna,
Krist nek ti je s lijeva,
Krist u srcu svakog čovjeka koji misli na te,
Krist u svakom čovjeku koji te gleda,
Krist u svakom uhu koje te čuje.

p. Antun Volenik

30.11.13

Pismo vjernicima

 JEDINO HRVATSKA*
*Stavljam ruku na Hrvatsku i kunem se
da neću nikada uzalud napisati njeno ime.
Ako vidite da sam se iznevjerio
Hrvatskoj i njenom narod
odsijecite mi ruku.
Stavljam ruku na Hrvatsku:
ona gori.
Stavljam ruku na Hrvatsku:
ona drhti.
Hrvatska drhti od groznice i nade.
*                       Bruno Ante Bušić*

Ovih dana ostanite mirni i dostojanstveni. Taktika zagovornika kulture smrti je uvijek ista: provocirati, vrijeđati, gaziti, optuživati, diskreditirati, iskrivljavati, ismijavati, manipulirati.

Imajte na umu to da ulazeći u rasprave na njihovim FB stranicama ili dijeleći uokolo članke, poveznice, citate i dr. sa portala koji šire neistine i klevete upravo pridonosite vidljivosti i širenju njihovih sadržaja i prljavštine unutar vašeg kruga prijatelja i drugih koji su s vašim prijateljima povezani. Facebook tako funkcionira.
Zamislite hrpu smrdljivog i trulog smeća. Kada širite poveznice, citate, uvrede, ... sa stranica na kojima ljudi komentiraju ili objavljuju sadržaje prepune mržnje, laži i kleveta Vi zapravo kao da dolazite do hrpe smrdljivog i trulog smeća i punite ga u svoje kantice i nosite ih kući, među prijatelje, razmazujete taj smrad po svojim zidovima i govorite:

 'Gle, pogledaj ti kako ovo smrdi, zamisli kako je ovo smrdljivo!'. I što ste s time postigli? Time unesete taj isti smrad u svoju kuću, među prijatelje, prolaznike.
Onaj koji je napravio hrpu tog smrada, smeća i truleži sretno trlja ruke jer ga Vi širite uokolo, i to besplatno!
Mi trebamo širiti istinu, dostojanstvo, svjetlo. Moliti za neprijatelje. Opraštati. I ne gubiti dragocjeno vrijeme na mrak, zlo, grijeh.
Uprite pogled u dobro, u ogromnu količinu dobra koje se događa među nama, zajedništvo, ljepotu naših obitelji, vrijednosti, obitelji, djece... U tolike ljude koji unatoč razlikama razumiju, poštuju, proslavljaju ljepotu braka i obitelji! Među nama je velik broj ljudi i koji nisu vjernici, ljudi koji su različitih političkih stajališta, svjetonazora, vjera, a koji drže da je brak ono što jest - zajednica žene i muškarca.
Protivnici uporno pokušavaju suziti cijelu inicijativu povezujući inicijativu sad s ovom, sad s onom političkom strankom, gurajući raspravu prema temama s kojima žele mobilizirati pojedine skupine u društvu protiv inicijative (samohrani roditelji, MPO, pobačaj, Crkva, sekularnost, ...). Ne nasjedajte.

 Oni to rade jer znaju da gube u nedjelju 1. 12. 2013. i na sve moguće načine pokušavaju agresivnom kampanjom razdvojiti, reinterpretirati, razbiti postignuto zajedništvo koje je očito postignuto oko pitanja definicije braka. Zapravo, cijelom ovom hajkom samo dodatno mobiliziraju ljude protiv samih sebe i nasilja kojeg provode.
Dakle, ostanimo dostojanstveni i mirni. Ovo je vrijeme istinski 'kairos', vrijeme milosti, radosti, slavlja. Ne bojte se!
U nedjelju slavimo pobjedu demokracije, ponovnog buđenja hrvatskog naroda koji je nakon dugog vremena mučne šutnje konačno progovorio i odlučio urediti naše društvo onako kako to želi. Ma tko će ga zaustaviti?
Želim vam mir i dobro!


Krešimir Miletić

18.11.13

Knjiga, prijateljica s kojom nikada nisi sam



Uobičajeni dan u Zagrebu, obasjan suncem, odveo me na sajam knjiga. Najsmješnije u tom danu, bilo je što sam dan prije pogledala na Netu, izdavačku kuću Kršćansku sadašnjost i Verbum i izradila popis knjiga koje bi željela pogledat, pa i kupi, a u paviljon u kojem su te izdavačke kuće  boravile, nisam niti uspjela uči od silne gužve.. Činilo mi se da su sve škole lijepe naše, došle u subotu na sajam knjiga. Gužva je bila neviđena.Stoga sam ušla  u sljedeći paviljon i odmah zastala kod Teovizije gdje sam pomno izabirala naslove poznatih nam Anselm Guern, Bonaventura Duda, fra Zvjezdan Linić, prof Tomislav Ivančić i mnogi drugi. Najveće otkriće mi je bio autor Stjepan Lice,zaprao njegova knjiga  čije bi kratke priče  često pronalazila u vjerskim časopisima.Razveselilo me vidjevši i slikovnice Božidara Prosenjaka, naslova Voda i Legenda o svetom Nikoli. Izbor je morao pasti  i na jednu Bibliju kožnog uveza, a džepnog izdanja.
 Uvijek rado čitan profesor Ivančić , Molitva koja liječi (Tomislav Ivančić) i  Duhovno pomoći čovjeku (Tomislav Ivančić).  Kada sam naslagala nekoliko tih knjiga i knjižica mislila sam kako pretjerujem, no onda je jedna časna sestra zatražila dvadeset slikovnica, Legenda o svetom Nikoli , i odmah mi je bilo lakše te pomislih, o ne nisam pretjerala. Na žalost, nije bilo onih starijih izdanja, posebice za nastupajuće blagdane kada  volim kupiti dječici nešto poučno, duhovno a Teovizija ima lijepih naslova za malene. Navratila sam još  na povratku do Glasa koncila kupiti moj mali Eko kalendar za nastupajuću godinu i  zadivila me ponuda djela pokojnog nam don Živka Kustića u tzv.  kovčegu (Knjige u kompletu nekoliko izdanja i naslova)
Meni je ova  kupovina  bila  dovoljno i razlog više da pohrlim doma i  uz čaj, započnem  čitati kupljeno.
Preporučam svima odabir knjige sa linka na kraju jer knjiga je   prijateljica s kojom nikada nisi sam.

sanna : http://www.teovizija.hr/index.php/izdanja/biblioteke,

16.10.13

MISIJSKA NEDJELJA - 20. listopada



Misijska nedjelja dan je molitve i promicanja misija.U crkveni kalendar uveo ju je papa Pio XI. 1926. godine. Slavi se uvijek predzadnju nedjelju listopada, istog dana u svim biskupijama, župama i ustanovama katoličkog svijeta. Osim molitve za misije i upoznavanja misijskog rada vjernici su pozvani da u korist misija daju i dobrovoljne novčane priloge. Misije pomažu ljudima u najsiromašnijim zemljama svijeta: prehranom, medicinskom skrbi, obrazovanjem i Božjom Riječi. Odlazak u misije daje misionarima iznimno unutrašnje obogaćenje. Mnogi misionari u svojim su svjedočanstvima priznali kako su se vrlo brzo nakon odlaska priviknuli na život bez televizije, računala, ponekad i struje, kreveta ili čvrstog krova nad glavom. No istodobno su priznali kako su postali mnogo sretniji jer su im ljudi koje su susreli i s kojima žive u misijama pokazali kako je život ipak nešto više. Život s ljudima koji nikada nisu doživjeli »zapadnjački napredak«, no zadržali su ono što mnogima nedostaje – iskrenost, jednostavnost i ljubav prema životu, ma kakav on bio – uistinu je, posvjedočili su mnogi, nešto posebno. Misionara i misionarki Crkve u Hrvata ima ukupno 93 i djeluju u 32 zemlje u Africi, Latinskoj Americi, Aziji, Oceaniji i misijskim područjima Europe. Najveći broj misionara djeluje u Africi. Upravo tamo , s obzirom na teške i gotovo dramatične situacije ponekad su upravo misionari jedini koji donose pomoć kojom spašavaju život. Na Drugom vatikanskom saboru (1962- 1965.) donesen je Dekret o misijskoj djelatnosti Crkve ”Ad gentes” koji traži da misionari navješćuju evanđelje vodeći računa o kulturi pojedinih naroda te da evanđelje nakalamljuju na klice dobra i istine koje je Bog posijao u dotični narod i prije dolaska kršćanstva među njegove pripadnike.U nedjelju 20. listopada, molit ćemo za sve misionare diljem svijeta koji svojim životom i nesebičnom zauzetošću svjedoče za Krista. Da bi naši misionari živjeli i ostvarivali svoje misijsko poslanje, pomozimo im svojim milodarima.

MIR I DOBRO




9.9.13

On je naš mir



On je mir naš Život na zemlji predstavlja trajnu težnju ljudskog duha za mirom i ljubavlju. To je jasni osjećaj sigurnosti za trajnim domom na nebesima. Davno je veliki sv. Pavao čiju smo godinu netom proslavili, rekao da svaka osoba može osjetiti Božji mir preko Isusa Krista. " On je naš mir" (Ef2.14). Mi smo uvijek u potrazi za mirom tj. za Bogom. Uvijek se borimo kako bismo otkrili puninu mira i ljubavi. Stalno čeznemo za potpunom ljepotom, istinom. Ali te vrijednosti ne možemo tražiti, ako na neki način već nisu poznate u našem srcu. Čini se da mi ljudi imamo u sebi duboka nutarnja sjećanja na raj koji smo jednom izgubili. Bili smo nevini, prije nego smo se počeli osjećati krivima. Bili smo u svijetlu, prije nego smo ušli u tamu. Bili smo doma, prije nego smo počeli tražiti dom. U zakutcima našega srca leži nešto od ranog djetinjstva, leži skriveno blago koje stalno tražimo. Naše oči gledaju u zemaljsko, a naše srce traži vječno, nebesko. Zato pronađi nadu kroz vjeru, mir kroz molitvu, a ljubav preko Isusa, koji je Put, Istina i Život. Netko je lijepo rekao: "Najbolji učitelj i prijatelj je Isus Krist. Najbolji propovjednik je srce, a najbolja knjiga sv. Pismo." Ovo je peta zbirka pjesama fra Ante Jurića. On je većinu svoga života proveo u tuđini. U gradovima buke i žurbe, on je uvijek volio samoću i tišinu. Bez samotnog mjesta, život je u opasnosti, jer riječi bez tišine gube značenje, govor bez slušanja prestaje iscjeljivati, a blizina bez udaljenosti liječiti. Ante Jurić preneseno sa http://verbum.hr/knjige/on-je-mir-nas-4464/

4.9.13

Majka Terezija spomendan 05.rujna

bl. Majka Terezija
Ako pogledaš bolje, na kraju, ipak je sve to između tebe i Boga; nikad nije ni bilo između tebe i njih! Blažena Majka Terezija

23.8.13

Poruka

LJudi koji mole, radosni su ljudi. Molitva je najjača protusila protiv straha i osamljenosti, nesigurnosti i zbunjenosti, krivnje, očajanja i tuge. Ona može najbolje pomoći prebroditi one teške i bolne trenutke kada više ne znamo kako ići dalje.

Beatifikacija Miroslava Bulešića

SVEĆENIK MIROSLAV BULEŠIĆ MUČENIK Miroslav Bulešić rodio se 13. V. 1920. u Čabrunićima, župa Svetvinčenat, u Istri. Osnovnu školu polazi u Juršićima, sjemenišnu gimnaziju u Kopru, a teološke studije u Rimu. Kao svećenik (župnik u Baderni i Kanfanaru, zatim podravnatelj sjemeništa u Pazinu) nesebično i revno pastoralno djeluje, neustrašivo svjedočeći za evanđelje i Isusa Krista u doba organiziranog bezbožničkog progona vjere i Crkve. Ljeti 1947. službeni je pratilac djelitelja sv. Krizme mons. J. Ukmara po istarskim župama. Zbog vjernosti Bogu i odanosti Crkvi, neposredno nakon podjele sv. Krizme, podnio je mučeničku smrt 24. VIII. 1947. u župnoj kući u Lanišću. Biskupija porečka i pulska provela je službeno kanonsko istraživanje o životu i žrtvi Sluge Božjega. Njegov se grob nalazi u župnoj crkvi u Svetvinčentu. M O L I T V A Bože, Oče naš nebeski, Ti si u svećeniku Miroslavu Bulešiću dao svome narodu revnoga pastira i neustrašivog mučenika. Po njegovu zagovoru učvrsti u nama vjeru i ustrajnu strpljivost u teškoćama života te daj da se spremno zalažemo za rast i jedinstvo Crkve. Po Kristu Gospodinu našemu. Amen. [ Molim Te da mi po zagovoru Bl. Miroslava udijeliš milost... ] Oče naš. Zdravo Marijo. Slava Ocu. Tko na zagovor Blaženog Miroslava bude u molitvi uslišan neka o primljenoj milosti ili ozdravljenju pošalje svoje svjedočanstvo na adresu: Postulatura Sl. B. Miroslava Bulešića Kalpurnija Pizona 4, 52100 Pula Tel/fax. /052/ 391 989 (S crkvenim odobrenjem) Proslava beatifikacije sluge Božjega Miroslava Bulešića, subota, 28. rujna 2013. - Arena Pula Predprogram u 10 sati Sveta misa u 11 sati Svetu misu predvodi predstavnik Svetog Oca, kardinal Angelo Amato, prefekt Kongregacije za kauze Svetih, u zajedništvu s biskupima i svećenicima iz domovine i inozemstva. http://miroslavbulesic.hr/ Moli za nas Miroslave, blaženi. sanna

6.7.13

Upitnik

UPITNIK Bio jednom jedan dragi upitnik, i kao svi upitnici zračio je oštroumnošću. Posljednjih dana hodao je uokolo rastresen, potišten,razočaran i pun tjeskobe. Svi su ga izbjegavali. Radije su se družili sa njegovim krvnim neprijateljem uskličnikom i vikali: Naprijed,stani,kreći,i makni se.! Uskličnik je ohol, a danas oholi vladaju svijetom. Na ulici gdje se upitnik nekad ponosno pojavljivao nitko više nije pitao, kako si? Umjesto toga vikalo se: Halo, zdravo.! Nitko više nije zaustavio auto, otvorio prozor i pitao: molim vas mogu li ovom cestom do stadiona.? Ljudi se danas u automobilima služe uređajima za navođenje, koji daju jasne upute: za deset minuta skrenite lijevo! Umoran od lutanja, svratio je u neku obitelj. Djeca su oduvijek voljela upitnike. No i tamo je zatekao mladića koji je cijeli dan s ocem razgovarao pod upitnicima. Ti me ne slušaš! Otac je ostao iscrpljen i tužan a sin potišten i ljut. Obojca su jako trpjela jer nema ništa gore nego kad su ljuti. Fizički blizu a duhovno tako daleko. Upitnik se smjestio ispod lustera očekujući priliku da stupi u akciju. Ogorčen i stisnutih šaka otac je bio spreman na udarac, ali iz njegovih je usta krenula rečenica;“ što ti misliš? „ To je i njega samoga začudilo. Sin je iznenađeno šutio:“Stvarno ti je stalo do moga mišljenja? „Otac kimnu glavom. Počeli su razgovarati. Na kraju su gotovo istodobno rekli: „Još uvijek me voliš?????????????“ Upitnik je presretan poskakivao ispod lustera Upitnik nije ohol, osoran. On poštuje tuđu slobodu i odgovornost. Biblija je puna upitnika: Adame gdje si? Kajine gdje ti je brat?, Hoćete li i vi otići? Petre ljubiš li me? Bruno Ferrero

27.6.13

Jedna mala ljubavna story (5)

Jutro koje svane uz ptičji pjev jednog velegrada znak je zapravo kako je život Božji dar čovjeku a način kako ga on živi zapravo je njegova zahvala Bogu. Oni zaljubljeni za jastuku otvorenih očiju misle dali je to san ili java. Koliko će trajati taj trenutak zajedništva i hoće li vrijeme konačno zaustaviti se?! Ipak putuje vrijeme, polako al sigurno do njihovog prvog zajedničkog doručka. Iako misle da oni ne trebaju taj doručak jer su dovoljni jedno drugome, pojeli su taj svoj lagani europski doručak uz šalicu mirisnog expresa i kapucina bez šećera. Pogled ne odvajaju jedno od drugogaAnđeli njihovi, pjevali su uz najljepše lire kada je on izvadio prsten od najboljeg zlata sa kamenom dijamanta. Ona, gleda i ne vjeruje očima. Je li ona to zaslužila, može li si on tako lijep dar priuštiti ili se je odrekao mnogo toga i naradio da bi usrećio onu koju nije vidio tolike godine .?! Okus najfinijeg vina osjećaju na svojim usnama dok im srca kucaju samo jedno za drugo. Vani je novi dan, vruć ljetni i oni kreću na izlet na obližnje selo u malenom autu bez klime. Tamo ih čeka obitelj koja se raduje ponovnom susretu nakon toliko godina rastanka. Dok se voze zelenim dolinama ona mu priča o povjesti krajolika kojim prolaze. Domaćini su spremili grill jer to najviše prija uvijek svakome. Ima i mesa i povrća, raznih delicija za čovječje nepce. Svi se vesele u zajedničkom jelu a domaćica donosi za slavljenicu rođendansku tortu kao malo iznenađenje. Uz rođendansku pjesmicu ona gasi zapaljene svjećice i smije se koliko to puno svjećica mora ugasiti a rođendan joj je tek za dvanaest dana. Zar nije ljepše slaviti ga u okruženju prijatelja i njega nego kasnije za tih dvanaest dana sama?! Naravno i želju je zaželjela prethodno dok je on mislio u sebi „dajem novčić za njezine misli“ Rodbina, kao sva znatiželjna bića želi znati bude li ljetni odmor proveo ponovo ovdje. On se nada kaže, i gleda u njezine crne oči čekajući znak odobrenja i slaganja. Ljetni odmor je jako blizu,i uskoro opet ćemo svi biti na okupu. Opet on i ona u priči, koja se nastavlja do trenutka kada ću morat napisati,,,i živjeli su tako sretno do kraja svoga života. sanna

24.6.13

Jedna mala ljubavna story (4)

Riječi tihe, tople o njihovim prethodnim životima sklize poput slapova najljepših u svijetu. Ona mu priča o ružnim trenucima svoga života i o ratu koji je tjerao ljude sa tih lijepih ulica grada u kojem sada mogu u miru i spokoju uživati u zajedničkom društvu. On želi sve znati i čuđenje o svemu što mu ona priča ne prestaje. No, ona želeći mu pokazati sve ljepote sredine u kojoj su sada zajedno odlaze u obližnji gradić gdje teče potočić u kojem pastrve možeš gledati sa drvenoga mosta iz davnina nadomak starog grada. Miris kolača dopire iz obližnjih slastičarnica i vrijeme je zapravo za okrjepu prije ljetne vrućine koja je sve jača sa približavanjem sunca na najviši vrh neba. Nešto lagano i ukusno donosi konobar koji želi udovoljiti ovome paru za stolom sa najboljom vinskom kartom. On voli popiti Rizling poslije finoga ručka i može si dozvoliti jer ona je ovih dana vozač. Je li vozač malog crvenog auta samo ili je i vozačica njegovog srca? Njegovog budućeg života? Tko to zna? Anđeli njihovi možda znaju , a oni vjeruju u anđele. Nastavlja se, sanna.

19.6.13

Jedna mala love story (3)

Prvu jutarnju, zajedničku kavicu, popili su sa znancima, uz fontanu sunčanoga jutra. Dok promatraš njihova lica, ona crnka duge kose sakupljene da joj pramenovi padaju samo preko ramena, a on plavokosi muŠkarac visokog čela i plavih očiju, zapravo ne vidiš potpune strance koji su bili razdvojeni kroz dva stoljeća , već vidiš onu istu djecu sa obale mora gdje su se upoznali i započeli svoju ljubav. Tog mora trenutno nema, samo pitanja i odgovori, samo pogledi i nježni doticaj njegova kažiprsta po njezinoj ruci. Ubrzo odlaze dalje sami sa njezinim malim autom u velegrad, smjestiti kofere u hotel centra, pojesti neko domaće jelo, uz koje pričaju jedno drugom sve o proteklimlodinama. Potom sa turističkom turom obilaze i upoznaju jedan grad ravan Parizu, želeći da mogu zaustaviti vrijeme. U sumrak dana pale svijeću našoj nebeskoj Majci, na jednom posebnom mjestu gdje dolaze mladi prije svojih ispita, dolaze bolesni i tužni pomoliti se čudotvornoj Gospi. Bio je to znak zahvale nebesima na njegovu želju. Lagom šetnjom odlaze na počinak, držeći se samo za ruke al srca kucaju istinski iskreno.More iz djetinjstva čeka na njih i zna da će ponovo gaziti njegovim plićakom u suton dana držeći se za ruke a do tada, pjevajmo „samo more sve je znalo i o meni i o tebi, ostali smo sve do jutra zagrljeni, zagrljeni“…..nastavlja se. Sanna

15.6.13

Jedna mala love story 2 (nastavak)

Ona u bijeloj ljetnoj haljinici, raspštene kose, i srca puna radosti i zbunjenosti istovremeno, parkira svoj mali crveni auto na aerodromu dok gleda u nebo tragove aviona koji se prizemljuju. Uglavnom poslovni ljudi, putuju i izlaze prema izlazu a ona čeka i razmišlja o dvadeset tri godine njihove razdvojenosti. On , visok i graciozan muškarac u najljepšim godinama razmišlja, hoće li je prepoznati među svim lijepim ženama koje će se nalaziti u isto na mjestu izlaza iz aviona. Srca lupaju, nemir i osmijeh na licu, kad su se ugladali i nespretno zagrlili, poljubili, poput školaraca na prvom sastanku, razmijenili nekoliko riječi na engleskm jer on ne govori njezinim a ona njegovim jezikom. Postoje narodne poslovice“ kako godine nisu važne“, no ja bih dodala kako ni daljine ni nerazumjevanje govora nije važno kada srca govore i pogledi uzajmni sve kazuju. Dali je to nastavka gdje su zapravo zastali prije puno godina? Dali je to samo jedno turističko proputovaje sa starim znancem? O Bože, čudi su tvoji putevi, no oni su na Tvojim stazama i Ti ih vodi. Dok budu razgledavali stare crkve, hodali zagrljeni gornjogradskim ulicama, mirisali po ljetnom cvijeću, prepušteni trenutku, anđeli njihovi koji će ih voditi u svojoj nevidljivosti,a njihov život plest će novu priču. Budimo zajedno u nastavku ove male ljubavne priče. sanna

12.6.13

Jedna mala love stoy

Jedna mala love story. Bili. su samo djeca, na ljetnoj obali u svojoj najranijoj mladosti misleći da će spasiti svijet i nisu imali vremena nastaviti ljubav na daljinu. Ona ovdje,a on daleko tisuću kilometara. Pisma su putovala sve rjeđe pa rjeđe a onda i prestala. Puno godina prošlo je, a sječanje i pogled na praznu klupu na kojoj su njihove poljupce osvjetljavale krijesnice, ne znajući tada da su anđeli nebeski svjetlili u njihovom mraku, ne znajući tada kako nikad više neće biti leptirića u stomaku pri pogledu na nekog drugog jer nije bilo zapisano u zvijezdama. Nedavno, starica koja je poznavala djevojku, pita je za mladića koji je svima tada objavio svoju ljubav prema djevojci. No kako rekoh puno je godina prošlo al krijesnica u noći zasvijetlila je ponovo i sada je i djevojka progledala. Danas je lako u ovom virtualnom svijetu stupiti u kontakt sa svakim otvorena srca. Utipkala je njegovo ime i grad, došla do kaslića i na nesigurnom engleskom napisala svega nekoliko rečenica, spomena na „njihove zajedničke dane“. On kada je to pročitao, i krijesnice i leptirići zalepršali su u njegovom mraku i radost, a ljubav nakon tolikih godina još uvijek traje. Prijatelju koji čitaš , ako nisi vjerovao u čuda i ljubav, počni jer on je priznao kako se nikad nije ženio, kako nikada nije bilo leptirića pri novim druženjima. A ona je progledala nakon pogrešaka na stazama kojima je kročila. Vjeruj u čuda jer on stiže, avion samo što nije sletio......, i Molimo za susret, i ljubav njih dvoje! Nastavlja se sanna

27.5.13

LJUBAV




LJUBAV O KOJOJ  GOVORIM, DAJE TI ŽIVOT, RADOST……


Ljubav je tvoje postojanje. Ljubav je kada zastaneš u tišini, kada opaziš cvijet pored sebe, kada čuješ cvrkut glasnog ptića, kada zapaziš pticu u letu, kada promatraš travu kako raste, kad osjetiš miris pokošene livade i slušaš žubor potoka, kada gledaš u vodu kako teče, kada promatraš jutarnju rosu na tek otvorenom cvijetu i zvijezde na nebu……. Ljubav je kada riječ koja ti dođe, mora biti odmah zapisana ili nekome izrečena, inače ju više nećeš moći izreći na svoj jedinstveni način. Ljubav je kada shvatiš da živiš i da je sve stvoreno u tebi i za tebe. Ljubav je kada zastaneš u tišini i čuješ u sebi, kako ti progovara: baš je lijepo što živiš, što postojiš. Ljubav dolazi na otvorena vrata tvoga srca i preko tebe ulazi u tvoju obitelj,  prijatelja pored tebe. Nju prepoznaješ kada si pronašao smisao svojeg života, kada osjetiš da prihvaćaš drugačijeg  čovjeka pored sebe. Ljubav je mjesto i vrijeme u kojem postojiš, u kojem se ti ostvaruješ, u kojem rasteš, u kojem se raduješ životu.
         Ljubavlju postaješ ljubljen kad spavaš i kad odmaraš. Ljubav je bistar potok koji teče iz nepresušnog izvora i natapa sve oko tebe. Ona podiže, lijeći rane, briše suze, ozdravlja. Ona je sila koja pokreće, koja govori možeš dalje, kreni. Samo u Ljubavi se osjećaš zaštićen sa svih strana.
         Ta ljubav smo dragi prijatelji, TI I JA. Ja sam pozvana da tebi darujem ljubav a ti meni. Nije bitno tko si, kakav si, koje boje, koji jezik govoriš, jesi li star ili mlad, bitno je da si to TI koji imaš svoje ime. U toj jednoj Ljubavi smo pozvani da ljubimo. Za nekoga je ta Ljubav pisana velikim slovom, za velikog fizičara je ona Isus Krist. Ta Ljubav se daje i dobrima i zlima, zdravima i bolesnima. Ti ne možeš živjet, disati, izvan te Ljubavi. Nemaš kamo pobjeći od te predivne Ljubavi.
         Tu Ljubav susrećeš u tihom kutku svojeg doma, u molitvi, pored upaljene svijeće koja gori…oko nje se osjeća toplina. Ta toplina isijava iz komadića živoga kruha u tabernakulu. Ona sjaji u tebi kada si ju uzeo i preobražava te i pretvara u ljubav za druge, priprema te za lijepe susrete s ljudima, natapa prostor oko tebe i širi se poput vjetra. Ona ponajprije natapa tvoje srce, jer ni ne znaš u koji čas ti dolazi netko tko je žedan te Ljubavi i prosi te da i on malo zagrabi iz tvoje posude, jer tvoja ljubav i njemu pripada. O dragi moji prijatelji, budimo Isusova Ljubav ovome svijetu. Nesebično ju dijelimo,  jer će ona sigurno ganuti nečije srce, podići ga i potaknuti ga da i on nauči ljubiti.

U TOJ LJUBAVI  OSTANIMO ZAJEDNO!
        

21.4.13

AGAPE-GOZBA LJUBAVI





Godina 2013. posebna je za našu Biblijsku zajednicu NBDM u Velikoj Gorici jer smo upravo završili XIII. Biblijsko bdijenje, čašćenje Božje riječi neprekidnim čitanjem Svetoga pisma. Upravo je to prigoda da se podsjetimo kako su kršćani prije 1700 godina 313.godine dobili slobodu ispovjedanja svoje vjere. Tada su kršćani počeli graditi velike građevine u kojima su se mogli sastajati u velikom broju i slaviti Službu Božju.

Naša župna crkva NBDM, ujedno i Turopoljska katedrala, u subotu 21.veljače 2013.godine bila je prepuna vjernika na zahvalnom Euharistijskom slavlju povodom završetka Biblijskog bdijenja. Svetu misu predvodio je fra Darko Tepert koji je nadahnuto posvjedočio svoje iskustvo susreta sa Božjim pismom upućeno svakom čovjeku. Slavili smo i zahvaljivali na Božjoj ljubavi  i milosti što se ovogodišnje čitanje i slušanje Božje Riječi odvijalo dostojanstveno i svečano. Poseban  je to doživljaj za svakoga tko je otvorena srca i duše spreman primiti i uzljubiti tu Božju ljubav.

Sudionici Biblijskog bdijenja bili su svih dobnih skupina, od sedam do sedamdeset sedam godina i više, a posebno smo radosni što se svake godine priključuju novi čitači željni iskustva čudesne milosti proglašavanja Božje Riječi na ambonu ispred oltara Navještenja Blažene Djevice Marije.

Članovi Biblijske zajednice posebno su se brinuli da se čitanje i čašćenje Božje Riječi odvija u miru i radosti. Meni se osobno tijekom ovogodišnjeg čitanja Sv. Pisma urezao u srce prizor čitanja jednog sedmogodišnjeg dječaka Luke koji je po prvi puta čitao Božju Riječ.

Kako je ovogodišnje Bdijenje XIII. po redu, svi mi koji smo oko toga više zauzeti u smislu dežurstva u crkvi i na usluzi čitačima već možemo zapaziti kako se iz godine u godinu izmjenjuju čitači. Naime, kad je bilo prvo Biblijsko bdijenje neki čitači nisu bili ni rođeni, te su njihovi roditelji još uvijek bili mladići i djevojke. Sada već dolaze sa svojim djecom i čitaju sat vremena naizmjenice. Dok jedan čita drugi prati tekst u Bibliji, a najmlađi stoje uz čitača kao straža i upijaju svaku pročitanu Božju Riječ.

Mali Luka je dječak koji je prošle godine stajao cijelih sat vremena na ambonu uz svojega oca, majku, brata i sestru dok su čitali. Bio je miran i pomalo zabrinut što i on ne može čitati.

Ove godine bila sam opet dežurna kad je Lukina obitelj imala termin čitanja. Radost njihova bila je velika, nisam trebala ni dežurati jer su oni brinuli jedan o drugome tijekom čitanja. Mali Luka je opet privukao moju pažnju jer je strpljivo čekao da se njegova obitelj izreda u čitanju. Na kraju njihova termina za čitanje Luka je slavodobitno dobio bijeli šal i stao na mjesto čitača. U tome mu je pomagao njegov otac, a Luka se nije dao smesti. Započeo je čitati odlomak iz Markova Evanđelja (Mk 10,14)


Ove godine bila sam opet dežurna kad je Lukina obitelj imala termin čitanja. Radost njihova bila je velika, nisam trebala ni dežurati jer su oni brinuli jedan o drugome tijekom čitanja. Mali Luka je opet privukao moju pažnju jer je strpljivo čekao da se njegova obitelj izreda u čitanju. Na kraju njihova termina za čitanje Luka je slavodobitno dobio bijeli šal i stao na mjesto čitača. U tome mu je pomagao njegov otac, a Luka se nije dao smesti. Započeo je čitati odlomak iz Markova Evanđelja (Mk 10,14)
Luka je tako snažno pročitao ovu rečenicu iz sv. Pisma da će mi  taj događaj ostati u trajnom sjećanju.

„Pustite dječicu neka dolaze k meni, ne priječite im jer takvih je kraljevstvo Božje“.

Naš Otac Nebeski  je preko svoje Riječi iz usta maloga Luke progovorio nama odraslima kako gledati na djecu, kako ih uvažavati, kako ih primati kao dar od Boga i da je u takvih Kraljevstvo Božje.

Hvala Dragom Bogu na malom Luki i svim sudionicima Biblijskog bdijenja, te na radosti što su u slavljenju Božje Riječi sudjelovale sve zajednice naše župe.

Na slavlju su bili i gosti drugih župa koji su naše iskustvo Čašćenja Božje Riječi prenijeli u svoje župe, te su u isto vrijeme bdjeli u Zagrebu u župama Kraljice svete krunice i u župi Svete Obitelji

Na slavlju su bili i gosti drugih župa koji su naše iskustvo Čašćenja Božje Riječi prenijeli u svoje župe, te su u isto vrijeme bdjeli u Zagrebu u župama Kraljice svete krunice i u župi Svete Obitelji.

Božja Riječ nas je sve okupila, zbližila i dala živost i radost slavlja u dvorani Nazaret. Agape su ujedinile cijelu župnu zajednicu u slavlju i svjedočenju, te izmjeni iskustava čitanja Božje Riječi. „Kako je lijepo kao braća zajedno biti“ mogli smo sa Psalmistom zapjevati.
Na slavlju su bili i gosti drugih župa koji su naše iskustvo Čašćenja Božje Riječi prenijeli u svoje župe, te su u isto vrijeme bdjeli u Zagrebu u župama Kraljice svete krunice i u župi Svete Obitelji.
Zajedničko blagovanje, svjedočenje, žar za Božjom Riječi i nadom da se Božja ljubav širi i u ostalim gradovima naše Domovine, jača nas u vjeri, a posebno u Godini vjere. Svi smo pozvani da produbimo svoju vjeru, a za to nam je najbolji vodič Božje pismo koje je upućeno svim ljudima dobre volje.
Zahvalni na svim milostima primljenim kroz protekla Bdijenja sa željom da se ubuduće Božja Riječ Časti neprekidno cijele godine svim čitateljima Navještenja želimo obilje Božjeg blagoslova i mira.
Nediljka Brkić, Biblijska zajednicaVelike Gorice ,sanna
.

 






30.3.13

Uskrs 2013




Poštovani prijatelji i ljubljena braćo i sestre!
Isusovim uskrsnućem slavimo:
pobjedu života nad smrću,
pobjedu dobra nad zlim,
pobjedu ljubavi nad mržnjom,
pobjedu praštanja nad osvetom,
pobjedu svjetla nad tamom,
pobjedu radosti nad tugom,

pobjedu uskrsnuća nad grobom!
  Krist je poraz na križu pretvorio u pobjedu.
Križ je postao izvor utjehe i spasenja!
Grobnu tamu pretvorio je u uskrsnu svjetlost!
Njegovi protivnici postali su patnici i nevoljnici.
Isusovi učenici postali su pravi pobjednici i sretnici!
 
Dostojno je i pavedno da budemo radosni i sretni!

Sretan i blagoslovljen,
radostan i svet Uskrs, pun mira
i duhovne verdrine, obasjan Kristovim svjetlom
kroz život i svu vječnost.

Sretan i blagoslovljen, radostan i svet Uskrs, pun mira
i duhovne verdrine, obasjan Kristovim svjetlom
kroz život i svu vječnost!

To vam svima želi, čestita i pozdravlja
zazivajući Božji blagoslov na sve vas
i ujedno zahvaljujući svima na
čestitkama i sjećanju
fra Petar Ljubičić
o Uskrsu 2013

9.2.13

Živio Mali Isus....Uvijek u našim srcima.



Živio Mali Isus!
Uvijek u  našim srcima!

U Božićnoj noći u našoj župi imali smo gosta, velečasnoga Žarka iz Sarajeva. Nakon predivnog Euharistijskog slavlja pozdravio nas je  pozdravom,onako kako pozdravlja jedan red časnih sestara i ja od te noći pozdravljam dobre prijatelje a ujedno i tragam za redom  koji  tako pozdravlja.

 U međuvremenu, zaokupirana priprema za  trinaesto Biblijsko bdijenje u Velikoj Gorici koje će započeti  na Pepelnicu, naišla sam na poučne Biblijske tekstove na stranicama Sestara SlužavkE Maloga Isusa i kad gle, to je taj red koji me oduševio svojim pozdravom. Red koji je nastao  prije više od sto godina  na mučeničkom tlu Bosne i Hercegovine, Imenom, Družba je obilježena služenjem Bogu u ljudima, posebice siromašnima, gladnima, napuštenima i ožalošćenima. Živi vjernost Bogu i njegovim obećanjima, očituje Božju svetost i svjedoči ekonomiju Utjelovljenja, odnosno vrednovanja malenosti i malenkosti na putu spasenja. Ime Družbe sadrži njezinu posebnost koju duguje mističnom iskustvu svoga Utemeljitelja pred tajnom otkupljenja Sina Božjega.
 Poslanje Družbe je "sudjelovati u životu Crkve brinući se za nejaku Isusovu braću: bolesne, siromašne, napuštenu djecu i stare osobe."Danas djeluje provincija osim u Sarajevu, u Zagrebu i Splitu.Apostolsku dimenziju Družbe sestre žive tako da sve svoje sposobnosti posvećuju širenju Kraljevstva Božjega. Čitav život služavke prožet je apostolskim duhom prema kojem je usmjerena formacija i uređenje Družbe.
I na završetku vratit ću se na početak pozdrava kojim ovaj red pozdravlja se međusobno. Dakle kada časna kaže ŽIVIO MALI ISUS, odgovorni pozdrav je  UVIJEK U  NAŠIM SRCIMA! 
Zar nije posebno lijep ovaj pozdrav, gotovo jednako poput onog starog katoličkoh, Hvaljen Isus i Marija, na vijeke hvaljeni!

31.1.13

Kapljica vode poput Majke Terezije



Jednom je jedan novinar pokušao isprovocirati Majku Tereziju:

“Majko Terezijo, vi sada imate sedamdeset godina. Kada umrete, svijet će izgledati isto kao i prije vas. Nakon svega truda koji ste uložili što se promijenilo u svijetu?”

Bez imalo nestrpljenja i s osmijehom koji osvaja odgovorila mu je:

“Znate, nikada nisam htjela promijeniti svijet. Samo sam nastojala biti kapljica čiste vode u kojoj će se moći zrcaliti Božja ljubav. Čini li vam se to mala stvar? “

Kao što se često događalo, u prostoriji nastade tajac. Nitko se nije usudio ništa reći.

Majka se Terezija iznova okrenu prema novinaru pa mu reče: “Zašto i vi ne pokušate biti kapljica čiste vode? Onda bi nas već bilo dvoje. Jeste li oženjeni?”

“Da, Majko Terezijo.”

“Kažite ovo i svojoj supruzi. Onda će nas već biti troje. Imate li djece?”

“Da, troje.”

“Ispričajte to i svojoj djeci. Onda će nas već biti šestero.”

Razmislimo i pokusajmo svi biti kapljica vode....





19.1.13

SVE ŠTO TI SE DOGAĐA JEST BOŽJA LJUBAV ZA TEBE



Da su svi anđeli,
svi geniji svijeta proučavali
što bi ti bilo na korist baš u ovoj ili onoj situaciji,
ova ili ona patnja,
ovo iskušenje ili onaj bolni gubitak,
oni ne bi bili u stanju pronaći
nešto što bi ti bolje odgovaralo
od onog što te je zadesilo.
 Božja je vječna providnost
još u početku naumila
da ti daruje ovaj križ
 kao skupocjeni poklon svoga srca.
Ali prije nego će ti križ poslati,
Bog ga je promotrio svojim svemogućim očima,
razmislio o njemu svojim božanskim umom,
ispitao ga svojom mudrom pravednošćui
 zagrijao ga svojim ljubaznim smilovanjem.
Odmjeravao ga je obim svojim rukama
da ne bi slučajno bio milimetar prevelik
ili miligram pretežak.
A zatim ga je blagoslovio svojim svetim Imenom,
pomazao ga svojom milošćui prodahnuo svojom utjehom
pa još jednom pogledao tebe i tvoju hrabrost.
 Tako ti ovaj križ stiže iz samoga neba
kao Božji pozivi kao dar Njegove milosrdne ljubavi
da bi doista postao ono što jesii našao u Bogu
svoje ispunjenje.
Sveti Franjo Saleški

8.1.13

Hildegard von Bingen


Proročica Hildegarda iz Bingena - nova crkvena naučiteljica


Sveta Hildegarda je jedna od najvećih mistikâ i prorokâ srednjega vijeka, žena koja je bila prva u mnogim područjima. Ona nije samo ostavila traga u rodnoj Njemačkoj, nego je imala utjecaja širom Europe.

Proročica - nova crkvena naučiteljica
Na početku Biskupske sinode o novoj evangelizaciji papa Benedikt XVI. proglašava sv. Hildegardu iz Bingena crkvenom naučiteljicom. „I u onim stoljećima povijesti koje mi obično nazivamo srednji vijek, neke se žene ističu po svetosti života i bogatstvu nauka. Danas bih vam htio početi predstavljati jednu od njih: to je sveta Hildegarda iz Bingena koja je živjela u Njemačkoj u XII. stoljeću... Bijaše to velika žena i proročica srednjeg vijeka“, ističe u svome govoru naš današnji papa Benedikt XVI.
Sveta Hildegarda je jedna od najvećih mistikâ i prorokâ srednjega vijeka, žena koja je bila prva u mnogim područjima. Ona nije samo ostavila traga u rodnoj Njemačkoj, nego je imala utjecaja širom Europe. Rođena je 16. rujna 1098. godine u plemićkoj obitelji u Bermersheimu kod Alzeya, u Njemačkoj, kao deseto i posljednje dijete svojih roditelja. S osam godina roditelji su je odveli u samostan benediktinki u Disibodenberg. Tu je sveta Hildegarda stekla vjersku i kulturnu naobrazbu svoga vremena živeći u posluhu i pokori. Svoje zavjete kao benediktinka polaže u razdoblju od 1112. do 1115. godine. Nakon što je 1136. godine dotadašnja poglavarica samostana umrla, Hildegardu su redovnice izabrale za poglavaricu zajednice, odnosno opaticu. Od svoje rane mladosti, sveta Hildegarda je pripovijedala da joj je Gospodin od malena udijelio nadnaravne objave. Nakon pet godina obnašanja nove službe primila je „pozivno viđenje“ preko kojega joj je Bog dao zadaću da piše ono što bude nadalje u viđenjima i objavama promatrala. Na početku se sama svetica nije ustručavala zapisivati ono što bi doživljavala, ali je nakon kraćeg nagovaranja pristala zapisivati objave koje joj se Bog udjeljivao. Kako su vijesti o njenim objavama postajale poznate, papa Eugen III. je čuo za Hildegardu preko svetog Bernarda iz Clairvauxa. Da bi utvrdio jesu li su njene vizije zaista božanski inspirirane, papa je sastavio komisiju koja je posjetila Hildegardu; oni su je proglasili stvarnim mistikom, neporemećenom i nehisteričnom osobom. Potom se 1150. godine Hildegarda seli u novi samostan Rupertsberg u Bingenu na Rajni gdje su same redovnice pomagale u izgradnji novog samostana.
„Pozivno viđenje“
Godine 1141. Hidegarda je doživjela viđenje koje sama opisuje: „Gledala sam prema Istoku i tamo vidjela okruglo kraljevsko prijestolje. Na njemu sjedi Živi, blistav u čudesnoj krasoti. Radi njegove čudesne jasnoće nisam mogla u njega gledati. I čula sam onoga, koji sjedi na prijestolju, kako mi govori: Zapiši, što vidiš i čuješ.“ I dalje: „Govori kako si poučena“. Nakon što se papa posavjetovao s komisijom, odobrio je i blagoslovio djelo koje sam Bog izvodi preko te obične žene. Nakon papina odobrenja sveta Hildegarda započinje svoje javno djelovanje gdje su se s njom dopisivali ljudi iz svih dijelova Europe. Sveta Hildegarda se savjetovala i dopisivala i s papom Eugenom III. u više navrata, ali i s ostalim papama svoga vremena. Dopisivala se ta redovnica kako s kraljevima, tako i s običnim i priprostima ljudima. Duhovno ih je vodila i usmjeravala prema Stvoritelju svega stvorenoga.
Nakon papinog odobrenja započela je zapisivati svoja viđenja. Dvadeset i šest pojedinačnih vizija nalaze se zapisane djelu Scivias. Osim toga djela, svetica je napisala još četiri knjige. Ostavila je iza sebe preko 2000 recepata za pripravu lijekova i mnoštvo liječničkih i medicinskih savjetnika. Kada se čitaju njena djela i životopisi, koji su o njoj napisani, prvo što nam može doći na um je to da je to bila zaista, bez imalo pretjerivanja, velika i genijalna žena. Od proročice, koja je opominjala i hrabrila svojim proroštvom, do medicinarke, graditeljice samostana, teologinje, propovjednika evanđelja, glazbenice i skladateljice koja je slušala anđeoske korove do poglavarice dvaju samostana u isto vrijeme. Sve je to junački činila, unatoč tome što je čitav život bila bolesna. Sve je to bila obična žena čiji je latinski bio poprilično slab, kako nam donose povijesni izvori. Ovdje se potvrđuje kakav je to Božji odabir malenih i neznatnih koje Duh Sveti podiže i vodi na opće čuđenje kako svijeta, tako i Crkve.
Proročica
Rimske pape i njezini suvremenici zvali su je njemačka proročica, „prophetissa teutonica“ s velikim razlogom. Dobila je mnoštvo proroštava koja su se obistinila. Osim papâ dopisivala se svetica sa svim ljudima koji su htjeli čuti njeno mišljenje ili je zamoliti za molitvu, utjehu, pomoć... U svom dopisivanju i odgovaranju na upite od strane ljudi svoga vremena vidljiv je njen proročki dar. Ona je to opisivala ovako: „Ja, međutim, ne gledam te stvari izvanjskim očima i ne čujem ih izvanjskim ušima, niti ih spoznajem mislima svoga srca niti posredovanjem bilo kojega od mojih pet osjetila. Dapače, gledam ih jedino u svojoj duši, s otvorenim tjelesnim očima, tako da nikada ne podliježem nesvjestici ekstaze, već budna gledam u to, bilo danju bilo noću. Svjetlo koje promatram nema ništa zajedničko s prostorom. To svjetlo mnogo je svjetlije od oblaka koji nosi u sebi sunce...“ U govoru o posljednjim vremenima ona veli da je sotona doduše pobijeđen, ali izbavljenje čovječanstva i dalje je ugroženo njegovom agresijom. „Na tržištu života on nudi svoje poroke, baš kao što trgovac nudi svoju robu. Ako svijet posrne u svom uspravnom hodu, pakao će se ponovno razgranati: u Antikristu. I tada će se pojaviti Sin Čovječji, s istim licem kakvo je imao na zemlji, s otvorenim ranama, prijestolje će mu biti plamen koji obasjava sve oko sebe svjetlucavim sjajem, a da ne gori, praćen s anđeoskim korovima. Sud će se izvršiti munjevitom brzinom, dobra i loša djela svakog pojedinog čovjeka bit će mu kao na dlanu. Božji prijatelji pohrlit će u nebesku radost, a svi odbačeni osuđeni su na vječnu kaznu.“ Prema Hildegardinu nauku izbavljenje se ostvaruje jedino unutar Crkve s kojom je Krist na križu slavio vjenčanje, Crkve koja svoju djecu hrani tijelom i krvlju Gospodina te im sveudilj poklanja snagu Duha, ističe svetica.
Čudesa Iako je svetica bila poznata najviše po svojim vizijama i unutarnjim objavama, po njenim molitvama naš Bog trojstvene ljubavi učinio je mnoštvo čudesa. Kad je jednom kod Rüdesheima po starom običaju htjela sjesti u čamac i prevesti se preko Rajne da posjeti svoj drugi samostan u Eibingenu, približila joj se jedna žena koja je u svojim rukama nosila slijepoga dječaka i plačući je zamolila opaticu da položi svoje ruke na njega. Imajući pred očima prizor iz Biblije, sveta Hildegarda je rukom dohvatila vodu iz Rajne i blagoslovila je i poškropila je njome dječakove oči nakon čega je dječak ponovno zadobio sposobnost gledanja. Svetica je liječila pomoću molitve, blagoslova, vode i medicine. Ljudi bi ozdravljali ako bi dodirnuli njezinu odjeću, kosu ili vino s njenoga stola. Bolesnicima bi se svetica pojavljivala u snu te bi oni nakon njenog posjeta ozdravili. Isto tako se dogodilo čudo koje donose svjedoci onoga vremena gdje su dvojica bolesnika dodirnuvši njeno tijelo ozdravila.

Propovjednik
U starosti sveta Hildegarda, nošena silom Duha Svetoga, napušta samostan i svoju klauzuru. Uspinje se starica na konja i obilazi gradove i sela kako bi na javnim mjestima održala propovijedi. Bijaše to neustrašiva žena koja se nije bojala putovati po tadašnjim nesigurnim putovima, a nije se obazirala na mišljenje crkvenih dostojanstvenika. Ta je žena svim srcem voljela Crkvu, Tijelo Kristovo, a na propovijed ju je primorao Duh Sveti zbog tužnoga stanja koje je vladalo u njenom vremenu u Crkvi. U svakom vremenu u povijesti je bilo je onih čija je ljubav prema Bogu bila mlaka i slaba, a upravo je takvima svetica s velikim žarom propovijedala. Njeni životopisi donose kako su se njene propovijedi održale u Kölnu, Trieru, Metzu, Würzburgu i Bambergu, gdje je narodu Božjem prenijela Božju poruku. Propovijedala je i u Hildegardu, Disibodenbergu, Siersburgu... Gdje je god došla, propovijedala je i pozivala na obraćenje. Plijenila je pozornost svojih slušatelja, kako naroda tako i klera. Svoje zadnje propovijedi je svetica održala kao sedamdesetpetogodišnja starica u Švapskoj; posjetila je Maulbronn, Hirsau i Zwiefalten. Bijaše to starica sa crnom benediktinskom odjećom na sebi, koju su svi s takvom pozornošću slušali. Među značajnijim propovijedima je bila ona na Duhove u Trieru 1160. godine kada je žestokim riječima prekoravala svjetovnost i tromost klera: učitelji i prelati su zaboravili na Božju pravednost i spavaju (...). U Kölnu je sveta Hildegarda imala proroštvo: „Ja sam vas postavio kao sunce i druga svjetlila (obraća se nebeski Otac pastirima Crkve) da ljude prosvjetljujete svjetlom znanja, da poprime sjaj vašeg dobrog djelovanja... Vama nije stalo do svetog znanja. U vašim propovijedima nedostaje govor o Božjoj pravednosti. Vi ste noć koja rađa tminom. Nije vam stalo do Crkve. Stoga će vaša slava nestati, ostat ćete bez krunâ na svojim glavama.“
Ovo se proroštvo za njemački kler kasnije u reformaciji do kraja i obistinilo. Nije se stara benediktinka susprezala opomenuti i samoga cara Fridrika I. Barbarossu, koji se prepirao s Rimom, tako da mu je spremila pismo: „Pazi da te najviši kralj ne baci na zemlju poradi sljepoće tvojih očiju, koje ne vide kako ti, zapravo u svojoj ruci ne držiš žezlo pravednog vladara.“ Nije se benediktinska redovnica nikoga bojala u izvršavanju evanđelja pa makar bila nepravedno kažnjena. Godine 1178. nakon što se mladi plemić teško ogriješio, upao je u teške crkvene kazne, ali se pred vlastitu smrt pokajao i ispovjedio kod svećenika. Mjesna Crkva nije htjela da se on pokopa kao katolik unatoč tome što se pred smrt pokajao. Međutim, sveta se Hildegarda znajući sve okolnosti, ipak suprotstavila nepravdi i dopustila je da se mladić po svojoj želji pokopa u samostanskom groblju. Crkvene vlasti su tražile da se izmjesti mladića iz toga groblja u neki drugi prostor. Hildegarda nije htjela ni čuti za to, pa je zbog neposluha njezin samostan kažnjen mjesecima zabranom održavanja svete liturgije. Hildegarda se žalila u Rimu i uspjela se osloboditi od nepravedne kazne. Sveta Hildegarda je kao prorok u XII. stoljeću uživala ugled kao nitko drugi, ističe crkveni povjesničar Ignaz von Döllinger. Za razliku od većine genijalnih suvremenika ona nikada nije ljude dijelila na pristaše i neprijatelje. Hildegarda nije nikada bila osporavana, već uvijek i svuda nadasve cijenjena i općenito uvažavana bez imalo zavisti. Naučiteljica Crkve umire 17. rujna 1179. godine u svome samostanu u 81. godini života. Bilo je više puta pokretanja postupka kako bi se Hildegardu proglasilo svetom, ali bez konačnog uspjeha.
Benedikt XVI. ju je proglasio svetom bez postupka za kanonizaciju, a potom i crkvenom naučiteljicom 7. listopada na otvaranju Biskupske sinode o novoj evangelizaciji. Crkva ima zasigurno mnogo toga naučiti od svete Hildegarde u postupku nove evangelizacije. Kad sam osobno prije godinu dana bio u Würzburgu, šetajući kroz grad na privatnim kućama sam primijetio koliko ima likova svetaca na običnim obiteljskim kućama i zgradama, a posebno sam primijetio kipove Blažene Djevice Marije. Mislio sam u sebi kako su ti Nijemci nekada bili tako pobožni, kako su nekada tako štovali Boga, a častili njegove svece. Kako se izgubio taj kult čašćenja u toj kulturi? Što se s tim dogodilo? Tuga me obuzimala s mnoštvom pitanja. Poslije sam u sebi promišljao kako su nam ti naši sveci tako potrebiti i našemu vremenu. Kako je važno znati i poznavati ljude koji su uspjeli živjeti po volji Božjoj, ljude koji su uspjeli pronaći ulaz u njegove svetinje i druge tamo pozivati i dovoditi.
Sveci su ljudi, svjedoci, znakovi, primjeri da je i meni i tebi moguće kad je bilo njima. Veliki sveti Augustin će to lijepo izreći za sebe: „Augustine, kad su toliki mogli zašto ne bi i ti mogao?“ Svi znamo da „kultura živi od kulta.“ (Josef Pieper). Ako se makne kult čašćenje njegovih svetaca, zamagljuje se put kojim se ide prema Bogu tro-osobne ljubavi, jer upravo su sveci najveće egzegete, tumači Boga Isusa Krista gdje su oni ujedno i pokazatelji pravog puta.
Hans Urs von Balthasar veli da najviše o Bogu znaju oni koji ljube, a to su sveci. U tom kontekstu možemo shvatiti i rečenicu Françoisa-Marie Léthela koji veli: „Svi sveci su teolozi; jedino su sveci teolozi.“ Duh Sveti koji je intimacija Krista u srcu Crkve podiže sinove i kćeri Crkve kako bi bili odvažni svjedoci i suradnici Istine u svome vremenu. Molimo se Gospodinu da ne gušimo njegovo djelo u Crkvi našega vremena, nego da pustimo Boga da bude Bog: „Veća se poniznost sastoji u tome da pustimo Boga da učini ono što se nama čini posve nedolično za njega te da se poklonimo onome što on čini, a ne onome što smo si mi o njemu i za njega smislili.“ (Romano Guardini)

piše: fra Dario Galić


http://www.fra3.net/Teoloska-misao/Prorocica-Hildegarda-iz-Bingena---nova-crkvena-nau.aspx



Istina o lijeku Proveri u knjizi Hormonska ravnoteža dr.Sara Gottfried

Knjiga- Hormonska ravnoteža- Sara Gottfried Prirodna rješenja za hormonske poremećaje I prečesto se žene uvjeravaju da su promjene raspolože...